Na istočnom ulazu u grad, na jednoj od najstarijih sportskih lokacija u Zagrebu, novootvorena zgrada Bazenskog kompleksa Svetice, autora Vjere Bakić i Matthiasa Kulstrunka, nastala je u direktnom dijalogu s Maksimirskom šumom te zatečenim prirodnim ambijentom sportskog parka.
Projekt je nominiran za nagradu Piranesi te nagradu Mies van der Rohe.
Rubni dijelovi parcele ograđeni su i izgrađeni sa istoka i zapada masivnim longitudinalnim servisnim traktovima dužine 120 m, a središnji prostor velike bazenske dvorane koji je nastao između, natkriven je filigranskom bijelom čeličnom konstrukcijom, osvjetljen bazilikalno te otvoren u smjeru sjevera i juga prema okolnoj prirodi, sportskim borilištima i stambenim neboderima.
Uzdužni su zidovi bazenske dvorane tretirani u potpunosti eksterijerski. Njihova je površina kontinuirano obložena prefabriciranim betonskim elementima sa agregatom dravskog šljunka i ista je kao i obloga vanjskih zidova servisnih traktova. Osjećaj plivanja u bazenskoj dvorani je manje intiman,a više kao vani, na otvorenom natkrivenom trgu.
U bazenskoj dvorani nalaze se olimpijski bazen 50×25 m te bazen za rasplivavanje i rehabilitaciju 25 x 13.7 m. Bazenski kompleks sadrži i mali bazen za učenje plivanja 8 x 6 m, vodeno igralište te prostor wellnessa sa toplim i hladnim bazenom te vanjskim drvenim atrijem pod nebom.
Na krovnim terasama servisnih traktova nalaze se sportska igrališta malog nogometa, badmintona, odbojke na pijesku te uzdignute drvene palube i sunčališta za korisnike bazena.
Razgovor sa Vjerom Bakić, arhitekticom, prenesen uz dopuštenje Vijenca.
izvori: autori;
www.matica.hr;
www.vizkultura.hr
fotografije: Marko Mihaljević i Tamas Bujnovszky