Vorarlberg - Mala pokrajina s velikom arhitekturom

Nema mnogo ruralnih regija u svijetu u kojima je potpuno normalno kada jedan poljoprivrednik, s ne pretjerano velikim posjedom, za podizanje svoje omanje manufakture organizira međunarodni arhitektonski natječaj.
Takvo što uopće nije čudno u regiji Bregenzerwald (Bregenška šuma), i uopće u Vorarlbergu, najzapadnijoj austrijskoj pokrajini.

Upravo to je učinio poljoprivrednik Ingo Metzler, čije je imanje nedaleko od mjestašca Egg u Bregenzerwaldu. Danas uspješan proizvođač kozmetike i drugih proizvoda na bazi sirutke, koji upošljava 25 djelatnika, potkraj 1990-ih odlučio je rastuću manufakturu smjestiti u zgradu koja će biti vrhunsko arhitektonsko rješenje. Pobjednici natječaja projektirali su Metzlerov pogon kao 'seljakov dalekozor‘. Završena 2002., izrađena od stakla i betona, sa šljunkom iz obližnje rijeke, ta građevina zrcali okolni alpski krajobraz slično objektivu kamere. Metzlera smo prvi put posjetili prije sedam godina, pa ponovno ovog ljeta. Posao mu ide vrlo dobro, a i arhitektura ga nije prestala zanimati. Na njegovom arealu sada je nekoliko novih poslovnih građevina, kutijastih kuća od drveta, jasnih linija.
Takav je stil širom svijeta proslavio suvremenu arhitekturu Vorarlberga. 'Ne postoji nijedan tako maleni dio zemaljske kugle s tako velikom arhitekturom‘, slušali smo 2008. godine u Arhitektonskom centru Beča Marie-Hélène Contal, zamjenicu direktora Francuskoga arhitektonskog instituta. Contalova je bila jedna od inicijatora izložbe 'Konstruktivna provokacija‘, o suvremenoj arhitekturi Vorarlberga. Postavljena prvo u Parizu 2003. godine, u idućih nekoliko godina ta je izložba bila u tridesetak gradova zapadne i sjeverne Europe.

Tradicija i suvremenost

Vorarlberg je neveliko područje, koje ima 2601 km2 (za usporedbu, Istarska županija ima 2820 km2). Ondje živi 380.000 stanovnika, tako da je ta austrijska pokrajina, poslije Beča, druga relativno najnaseljenija u Austriji. No nijedan od pet važnijih gradova Vorarlberga nema više od 50.000 stanovnika.
U obilazak smo krenuli od slikovitog mjestašca Bildsteina, starog mjesta hodočašća iznad Bregenza, glavnoga grada Vorarlberga. Blizu seoske crkve, s divnim pogledom na Bodensko jezero, već 150 godina stoji Mesmerhaus, kuća nekadašnjeg crkvenjaka. Renovirana je prije nekoliko godina i u njoj su danas tri apartmana za turiste.
- Dolaze nam mnogi arhitekti, ali i gosti drugih zanimanja koji iskazuju interes za arhitekturu - kaže nam Evi Haller, rođena Böhler.
Njezin predak bio je crkvenjak i vlasnik Mesmerhausa, sada spomenika kulture. Zajedno sa suprugom Jürgenom, građevinsko-projektantskim poduzetnikom, Evi Haller odlučila je obnoviti Mesmerhaus. Uz pomoć domaćih majstorskih obrtnika Hallerovi su ga iznutra potpuno osuvremenili. Interijerom dominira odlično obrađeno drvo i nekompliciran, ravnolinijski dizajn. Ne bez razloga, Hallerovi su za Mesmerhaus dobili ovogodišnju Nagradu za turističke inovacije Vorarlberga.
Jürgen nas vozi do obližnjega gradilišta na kojem se ovog ljeta gradila tipična obiteljska kuća u Bregenzerwaldu, regiji koja je odavno poznata po tradiciji obrade drveta i kućama od tog materijala. Na gradilištu su, uz pomoć dizalice, postavljani drveni zidni elementi. Osobno smo se uvjerili da su izrađeni milimetarski precizno. Među više poslaganih na kamionu nijedan nigdje nimalo ne strši.
Gotovo sve stare, a i većina novih porodičnih kuća u Bregenzerwaldu su od drveta. Posvuda su prekrivene drvetom, po krovu i čitavoj fasadi. Fasade starih kuća prekrivene su drvenim pločicama, a novih letvicama, koje vremenom dobiju sivkastu patinu.

Drvo je glavno

'Drvena oplata ima kraći ili duži vijek trajanja, u zavisnosti od strane svijeta prema kojoj je kuća okrenuta, izloženosti vjetru, kiši i snijegu, ali svakako izdrži više desetljeća‘, kaže Jürgen.
S Hallerom smo posjetili i više drugih građevina, od kojih je u gradnji nekih i osobno uvelike sudjelovao: kavanu Angelikahöhe u Schwarzenbergu, osiguravajuću udrugu Wälder u Andelsbuchu, na kraju i Hallerovu obiteljsku kuću i poduzeće u mjestu Mellauu. Posvuda je drvo, većinom prirodno, nelakirano, nenauljeno, nerijetko obrađeno samo posebnom otopinom sapuna. Velike staklene površine povezuju unutrašnjost i okolnu prirodu.
Očigledno je zadovoljstvo boraviti u takvim prostorima. To se vidi na licu tamošnjih djelatnika. Turisti također mogu provesti više vremena u mnogim interijerima takvog ugođaja, u raznim mjestima, primjerice u hotelu Krone (Au), hotelu Post (Bezau; brat šefice hotela poznati je arhitekt Oscar Leo Kaufmann), u hotelu Krone (Hittisau) itd.
Vorarlberg je od 1960. počeo graditi reputaciju kao jedno od središta suvremene arhitekture u Europi.
- Ukorijenjeni konzervativizam, uz privredni rast i blagostanje, bili su idealna kombinacija za revoluciju - kazala nam je arhitektica Marina Hämmerle.




Revolucija znalaca

Od 2005. do 2012. na čelu Arhitektonskog instituta Vorarlberga, Hämmerleova znatno je pridonijela dodatnom jačanju graditeljske kulture pokrajine, kao i razvoju svijesti o važnosti visokokvalitetne arhitekture i u drugim sferama: školstvu, obrtništvu, politici, medijima i kulturi uopće.
Revolucija u arhitekturi Vorarlberga počela je u 1960-im kada je ta pokrajina, kao i cijela Austrija, bila u velikom gospodarskom uzletu. Iako problemi Vorarlberga nisu bili različiti od onih u susjednim zemljama (rast gradova, radikalne privredne i društvene promjene, postepena dezintegracija tradicionalnih društvenih i kulturnih struktura), pokazao je da je moguće izbjeći srozavanje graditeljske kulture za račun kratkoročnih ekonomskih interesa.
Tih je godina relativno mala grupa intelektualaca formulirala alternativu uobičajenom načinu života. Počeli su graditi drvene kuće radikalno novog dizajna, laganog izgleda, svijetle, s mnogo stakla. Pritom su cijelo vrijeme njegovali princip intenzivne suradnje arhitekta, izvođača radova i klijenta. Zahvaljujući revolucionarnim arhitektima, smjelim klijentima i vještim majstorima (tesari, zidari, stolari i dr.), unijet je svjež dah u svakodnevnu arhitekturu. Usprkos početnom protivljenju, novi je pristup široko prihvaćen u cijeloj pokrajini.

Ulazak u elitu

Sljedeća generacija arhitekata, u 1980-ima, postala je međunarodno priznata kao 'vorarlberški umjetnici graditeljstva‘. Pobijedila je na mnogim arhitektonskim natječajima, posebice na onima za velike javne zgrade. Tako je arhitektura Vorarlberga izašla iz segmenta obiteljskih kuća i na velika vrata ušla na kulturnu scenu. Visokokvalitetne građevine s inovativnom arhitekturom u tom dijelu Austrije danas nisu samo privatne kuće, nego i poslovne i javne zgrade.
Ne na kraju, veliki udio drveta iz regije kao i domaćih obrtnika i poduzeća snažni su aduti Vorarlberga u raspravi o 'održivom razvoju‘ i graditeljstvu s ekološkim premisama. U Dornbirnu, najvećem gradu Vorarlberga, ušli smo u Life Cycle Tower (LCT One). Otvorena u jesen 2012., ta je poslovna zgrada prva osmerokatna drveno-hibridna zgrada na svijetu. Na ekološkim principima utemeljen je i Montforthaus u Feldkirchu, nedaleko od granice s Lihtenštajnom. Feldkirch, stari, elegantni grad Vorarlberga, smatra se energetski najučinkovitijim gradom Austrije, a dobitnik je i zlatnog European Energy Awarda. Novi kongresno-scenski centar Feldkircha, Montforthaus, s velikom glavnom dvoranom, nizom manjih dvorana, restoranom i drugim prostorima za okupljanje, također je primjer suvremenog, promišljenoga graditeljstva. Montforthaus se grije/hladi toplotnim crpkama i energijom podzemnih voda, fotovoltažno postrojenje proizvodi struju, kao i dizala tijekom vožnje nadolje...



izvor: liderpress.hr

Komentari

Trenutno nema komentara

Dodaj komentar

Polja označena sa zvjezdicom (*) su obavezna

*  
*  
*  
*  
vrh stranice