Vinarija
Galić smještena je u Kutjevu, u Vallis Aurea-i koljevci Hrvatskog podrumarstva
i vinarstva. Već davne 1232. cisterciti ovdje grade opatiju i vinski podrum. Premda
danas u Vallis Aurea-i žive i djeluju mnogi poznati i nagrađivani hrvatski
vinari kraj je još uvijek nerazvijen pa je time svaki pozitivan impuls značajan
ne samo za lokalnu zajednicu već i šire. Gradnjom vinarije
ostvaruju se temeljni uvjeti za: razvoj novih tehnologija u proizvodnji vina,
povećanja kapaciteta postojećih vinograda, osuvremenjivanje postojećih
prezentacijskih tehnika i sl., a sve u svrhu uspostave novih standarda vezanih
uz vinski turizam i industriju. Cilj je djelovati šire i biti pokretač
revitalizacije ovog kraja.
Zgrada
vinarije nalazi se u središtu grada, neposredno uz glavnu gradsku cestu i
dvorac (bivša opatija). Na mjestu sadašnje vinarije nalazila se zgrada stare
škole koja je bila izvan funkcije. Iako se radi o glavnoj gradskoj cesti okolna
izgradnja je skromna i jednostavna. Zbog njenog specifičnog urbanog položaja
željeli smo da se vinarija izvana doživljava kao gradska kuća, a tek ulaskom u
nju saznajemo da se radi o gospodarskom objektu.
Esencijalno i jasno arhitektonsko oblikovanje
proizlazi iz namjere da se građevina ne ističe u gradskoj strukturi, ali da
pritom ostane suvremena i da svjedoči o vremenu u kojem nastaje. Inspiracija se crpi
iz tradicionalnih vinskih podruma te autohtonih seoskih kuća. Okolnu izgradnju obilježavaju betonski postamenti koji
uglavnom ostaju nezavršeni i grubi, a zidovi se izvode od opeke koja kroz
vrijeme poprima patinu i robustan izgled. Nadahnuti tim vinariju/kuću dijelimo
funkcionalno i estetski na dvije zone (donja – beton, gornja – cigla). Donja
zona izvedena je iz masivnog natur betona svoju oblikovnu inspiraciju pronalazi
u požeškim arkadama koje otvaraju i zatvaraju prostor za odležavanje bačava.
Baš se kod tog unutrašnjeg rasporeda vinarije i javlja zaokret od tradicionalnog
oblikovanja. Bačve za pohranu vina tradicionalno se smještaju pod zemlju u
vinske podrume. Takvo je oblikovanje u ovom slučaju onemogućeno zbog prirodne
konfiguracije terena, ali i zbog težnje za neposrednim kontaktom bačava i
unutrašnjeg prostora s ulicom i prolaznicima. Stoga se bačve smještaju u sjenu
tamnog stakla i masivnih betonskih lukova koji otvaraju prostor vinarije prema
ulici. Takvim rasporedom, hrastove bačve unutar „uličnog izloga“, tvore tampon
zonu između unutrašnjeg i vanjskog prostora.Iznad betonskog postamenta, koji
sadrži prostore za pohranu, izlaganje i degustaciju vina; nalazi se
proizvodno-skladišni prostor koji se “obučen u opeku“ potpuno zatvara prema
ulici, a kontakt ostvaruje isključivo sa gospodarskim dvorištem.