Nova parcela geometrijskim oblikom prati prostorne konture zatečene u postojećem stanju: omeđenost zidovima i podzidima postojećih vrtnih denivelacija koje obuhvaća, kao i ogradnih zidova tretirane su kao prostorne zadatosti na kojima je temeljena funkcionalna dispozicija građevine i njeno oblikovanje. Duh mjesta, kontekst dubrovačkog povijesnog nasljeđa i pojma renesansnog ladanja u ljetnikovcima, bili su projektantski light motivi – polazne točke procesa oblikovanja prostora, uz istovremeno preispitivanje suvremenih višeznačnosti pojma ladanja i kontekstualiziranje unutar prostora suvremenih tehnologija. Suvremenu villu koja objedinjuje ova promišljanja, projektirali su arhitekti iz dubrovačke tvrtke AP-projekt: Antun Poković (glavni projektant) i Lukša Radić (projektant suradnik).
Dubrovački renesansni ladanjski sklop, baziran na višeznačnostima koje su natapali izvori informacija općih mjesta mediteranskog kulturnog kruga, ali i bogate diplomatske, kulturne, trgovačke i inih uronjenosti u suvremenu misao ondašnjeg svijeta, generiran je kao autohtoni hrvatski doprinos europskom kulturnom nasljeđu. Ljetnikovac s vrtom nerijetko okruženim zidovima od klesanog kamena, u pejzažu visoke agrikulturne definiranosti, sintetizirao je duboko humanu renesansnu ideju antopocentične ambivalentnosti: naoko ruralan uvijek je nosio elemente visokog urbaniteta, naoko introvertan - a uvijek otvorenog dijaloga prema prožetosti s vanjskim svijetom, s vrtom naoko ekskluzivnim a uvijek i utilitarnim, hortikulturno oblikovanim do granice arhitektoničnosti (pergole sa stuporedom, kamene klupe – ‘pižuli’, šetnjice, terase s krunom cisterne, kamena plastika itd.) Ortogonalnost, aksijalnost i simetrija prožeti organičnošću tijela, ornamenta trifore prvog kata (piano nobile), krošnje, sjene.
Dvoetažna Villa Perić (suteren+prizemlje, 145 m2 stambene površine na parceli površine 1130 m2) smještena uz krajnji južni podzid parcele formirajući na taj način prostor sjevernog suterenskog vrta preko kojeg se otvara vizurama na Grušku luku. Krajnje jednostavna matrica formirana kao odbljesak zasade ortogonalnost-simetrija-red, utjecala je na oblikovanje jednostavne tlocrtne dispozicije ville: spavaći trakt s popratnim sanitarnim i utilitarnim prostorima smješten je u suteren, dok je cijela etaža prizemlja – u ovom slučaju ‘piano nobilea’ zona dnevnih prostorija. Tlocrtnu jednostavnost i stroge funkcionalne odnose, u oblikovnom smislu ujedinjuje jednostavni moderni minimalizam.
Spavaće sobe dio su dvotrakta suterena otvorenog na vrnu šetnicu koja longitudinalno prati sjeverno (glavno) pročelje. Jednostavni monokromatski ortogonalni vrt oblikovan je po principima tradicionalnog dubrovačkog vrta (izdignuti vrtni lik, kameni ogradni zidovi, popločenje šetnice i sl.). Drugi dio dvotrakta suterena čini niz ukopanih servisnih i sanitarnih prostorija, a kičmu – vezna horizontalna komunikacija – longitudinalna šetnica preslikana u interier. Tlocrno težišno postavljeno glavno inteno stubište ville aksialno je vezano na sjevernu vrtnu šetnicu.
Prizemlje je organizirano na načelu ‘open space’ prostora koji integrira prostor za dnevni boravak, prostor uz kamin i prostor za blagovanje, a sanitarno-garderobni trakt suterena u prizemlju je preslikan nizom servisnih prostorija: sanitarije za goste, kuhinja s izbom, spremište, te u zapadnom dijelu tlocrta – mala radna soba. Vertikalno težište ville naglašeno stubištem uz stražnje pročelje, na glavnom katu dobiva pandan u centralno smještenom prostoru s kaminom uz glavno pročelje, koje ovim postupkom postaje ‘težišna čvrsta točka’ fluktuirajućeg prostora za dnevni boravak. Ta poprečna os simetrije i na pročeljima je naglašena čvrstinom punog zida ipak ambivalentno raščlanjenog nizom uskih proreza: zamrznutih zraka svjetla i uhvaćenih sjena.
Na sličan način istovremenosti kontrasta zakriljene intime i otvarenosti okolišu, suteren je oblikovan kao podzid: pročelje obloženo klesanim kamenom (‘perforirana međa’) s tradicionalno oblikovanim otvorima, u interakciji s vrtom čini intimnu i tihu zonu.
Glavni kat je tretiran kao istak - brodski komandni most okružen ophodima, velikim staklenim stijenama otvoren prema slikama, zvukovima i mirisima okoline (‘piano nobile’ oblikovan kao ‘bijela moderna’). Taj se istak zatvara prema eksterieru u području ognjišta i stubišta (vertikalnog težišta), a otvara se prema uglovima, slijedeći atraktivne vizure. Istočna terasa s bazenom se nastavlja kao proširenje ophoda – pramčana paluba koja je ujedno i vanjski dnevni boravak i vanjska blagovaonica (čiji interierski niz slijedi). Klizne staklene stijene omogućuju povezivanje gotovo cijelog interiera i eksteriera zone za dnevni boravak u jednu cjelinu. Uređenje vanjskih prostora i njihovo prožimanje s unutrašnjima je na tragu interpretacije modela tradicionalnog prožimanja arhitekture s elementima vrta, ali i duha načina življenja u mediteranskom kulturnom krugu. Vanjska kamena stubišta koja vezuju ophode i terase prizemlja s vrtnim prostorom suterena pridonose i vertikalnoj koheziji interiera i eksteriera ville u jednu cjelinu. Naglašene horizontale ograda ophoda i terasa, te vijenca i pergola glavne etaže omekšavaju i zaustavljaju vertikale kliznih drvenih panela koji omogućuju dodatnu intimizaciju prostora dnevnog boravka (u interieru i eksterieru), ujedno dajući mobilnost i izmjenjivost vizualnom identitetu ville. Točnije, u naoko potpuno otvorenom prostoru, moguće je u svakom trenutku skriti se od pogleda – po želji, ili kako bi se u Dubrovniku reklo – kako Vam drago.