Kuća imena Villa Martinuzzi nalazi se u Ulici Giuseppine Martinuzzi i izolirana je na jednom brdašcu unutar šume, samo 1,5 kilometara od središta Pule.
- Povijest ove kuće je fascinantna. Sagrađena je oko 1890. godine, a kuću i pomoćni objekt koji joj pripada napravila je obitelj Žmak koja ju je koristila kao kuću za stanovanje. Ovdje su čak dovodili i ovce s Ćićarije, planine kod Buzeta i Učke. Kasnije je kuću kupio gospodin Zidarić, oficir, koji je služio u mornarici Kraljevine Jugoslavije. Nakon što je Istra pripala Hrvatskoj, odnosno Jugoslaviji, vratio se ovdje u mirovinu i odlučio kupiti kuću, oduševljen njome.
- Najjednostavnije rečeno, ono što je klijent htio jest nadograditi kat na postojećoj staroj kamenoj kući i to tako da zajedno s postojećim prizemljem dobije funkciju vile za odmor.
Postojeće prizemlje se sastojalo od niza prostorija kojima je trebalo dati namjenu i već izvedenih betonskih dvokrakih stepenica za kat s istočne strane. Zidovi prizemlja su masivni kameni, debljine 45 cm. Ulaz u prizemlje je bio smješten zapadno kod terase s lukovima, a na stropu su bile dobro očuvane drvene grede. Ideja nadogradnje se sastojala u formiranju volumena kata koji "obujmljuje" prizemlje, s pročeljnom oblogom koja je "iscurila" na nekim dijelovima preko postojeće kamene baze, a na ostalim dijelovima se "odmiče" od postojeće baze preko ostakljenih dijelova pročelja, balkonskih vrata i podnih prozora.
Svemu tome je poslužila ventilirana fasadna obloga kojom je pokriven i krov, kao kontrast prirodnom kamenu. Fasadne ploče su različitih formata, slagane u nepravilnim rasterima. Postojeći ulaz u kuću tražio je premještanje na način da bude orijentiran na glavni ulaz na parcelu, sa sjeverne strane.
Zbog toga je unutar kuće postavljena komunikacijska os u smjeru sjever-jug koja je podijelila kuću na zapadni i istočni dio. U istočnom dijelu su manja soba i zahod, postojeće stubište te kuhinja, a u južnom spavaća soba s kupaonicom te blagovaonica s dnevnim boravkom. Također, iskorištene su postojeće niše u zidu za formiranje novih prolaza i vrata.
Ta komunikacijska kičma izlazi na južno pročelje i povezuje ulazni i dvorišni dio parcele u kojem je smještena postojeća ljetna kuhinja i novi vanjski roštilj, kako kaže arhitektica, svjesno predimenzionirane geometrije. Preko postojeće natkrivene terase pristupa se novom bazenu u vrtu sa zapadne strane. Kuća tako postaje čvorište komunikacija na parceli.
- Na katu se ponavlja priča s komunikacijskom kičmom sjever-jug u obliku
hodnika- mosta-galerije, te se preslikava i na ostakljeni dio kosog krova.
Pod hodnika je djelomično ostakljen prema hodniku u prizemlju, dok se na krajnjem južnom dijelu otvara u obliku galerije iznad boravka u prizemlju.
Zbog toga je uklonjen dio stropa prizemlja, ali sa sačuvanim drvenim gredama koje lebde u prostoru . Kuća je organizirana tako da su na katu smještene dvije kupaonice i tri spavaće sobe, jedna na istočnoj strani te dvije na zapadnoj, koje su dobile izlaz na novoformiranu terasu iznad postojeće u prizemlju. - Terasa je natkrivena samo "mršavom" pergolom koja ne sjeda na postojeće lukove prizemlja već ih samo tangira s vanjske strane. Prirodno rješenje unutrašnjih i vanjskih ograda u ovom slučaju je bilo u staklu - otkriva arhitektica.