Rođendan Tehničkog muzeja

Prije točno 65 godina rodio se jedan od najpopularnijih hrvatskih muzeja – zagrebački Tehnički muzej.
Sve je pokrenuto kao drveni objekt i to privremene namjene, uz tada velebno zdanje Zagrebačkog velesajma, koji je nosio uglavnom izložbeni karakter u cilju pokazati gospodarsku snagu tadašnje Jugoslavije. Nitko nije ni slutio 17. rujna 1949. godine da će sadržaj tek otvorenog muzeja danas brojati najviše posjetitelja u državi.

Muzej se razvijao kako je rastao i Velesajam, koji je primjerice, 1948. održan na ukupno 13.500 četvornih metara izložbenog prostora u Savskoj cesti na mjestu današnjeg Studentskog centra. Brzo je uočeno kako je taj prostor nedostatan za predstavljanje domaćoj i stranoj javnosti novosti i snage domaće industrije, pa je godinu kasnije novim objektima na mjestu današnjeg Tehničkog muzeja dobiveno je dodatnih 8000 četvornih metara izložbenog prostora.

1949. godine na Velesajmu je sudjelovalo 1126 domaćih i 254 inozemna izlagača, predstavljeno je 2290 proizvoda, a sve je vidjelo nevjerojatnih 575.000 posjetitelja. Bilo je to zlatno doba sajmovanja u Zagrebu!

Za proširenje Velesajma iskorišteno je zemljište stare tramvajske remize u Savskoj, nasuprot starog dijela velesajma. S obzirom na položaj tog zemljišta, omeđenog sa dviju strana željezničkom prugom, a sa dviju tramvajskom prugom i glavnim prometnicama, arhitekt Marijan Haberle projektirao je objekt u obliku okrenutog slova L.


arhitekt Marijan Haberle

Zadatak izgradnje povjeren je građevinskoj tvrtki Visokogradnja koja je trebala na tom zemljištu izgraditi dvoranu sa oko 4000 četvornih metara izložbenog prostora, dimenzija oko 85×25 metara i oko 20 metara visine. Tlocrtna površina objekta je oko 2140 četvornih metara. Osim za izlaganja bilo je predviđeno da se može koristiti i za razne druge masovne i sportske priredbe. Sve je izvedeno u drvenoj konstrukciji i obloženo drvetom, što je bila rijetkost s obzirom da su trendovi u izgradnji toga doba podrazumijevali suvremene materijale poput čelika i betona.
Uz glavnu dvoranu izgrađena je i jednokatna izložbena hala sa dodatnih 3800 četvornih metara, na čiji se kat moglo doći putem armirano betonskog stubišta. I u ovom slučaju sve je bilo u drvenoj konstrukciji i obloženo drvom.

U prizemnici vezanoj uz glavni ulaz s podrumskim prostorima bile su smještene blagajne i prostori nadzorne službe. U sredini dvorišta Haberle je predvidio izvedbu kioska za informacije.

Predviđeni, 30 metara visoki reklamni stup sastavljen od čeličnih cijevi, zamišljen kao dominanta sajamskog prostora, nikada nije izgrađen. Haberle je u svom projektu predvidio da se preko Savske ceste izvede montažni čelični most za reguliranje i osiguranje nesmetanog prolaza publike iz novog u stari dio Velesajma, a koji bi uz to pridonio i atraktivnosti okolnog prostora. On isto tako nije nikada izveden.
Rok za kompletno dovršenje novih velesajamskih objekata bio je određen s 15. kolovoza 1949. Radovi na rušenju starih objekata remize krenuli su u veljači 1949. da bi do kraja travnja zemljište bilo pripremljeno za izgradnju novih objekata. Organizacija gradnje bila je vrlo zahtjevna s obzirom da se radilo o drvenom objektu i gdje je trebalo koordinirati cijeli niz obrtnika – stolara, bravara, zidara, armirača… Pojedini drveni stupovi bili su visoki i po 16 metara, a zbog čega je konstruirana i posebna pomična skela.



Da bi se povezali svi drveni dijelovi konstrukcije utrošeno je preko 10.000 raznih vijaka, okova, sidra…
U izgradnju novog velesajamskog kompleksa (objekti današnjeg Tehničkog muzeja) utrošeno je: 2800 kubičnih metara tesane građe, 23.000 četvornih metara brodskog poda, 5600 četvornih metara parketa, 1230 tona cementa, 100 tona betonskog željeza, 7000 kubičnih metara šljunka… Ukupno je na izgradnju utrošeno 444.600 radnih sati.

Preseljenjem Zagrebačkog velesajma 1956. na novu lokaciju preko Save postavlja se pitanje što s starim prostorima. Nakon što je 21. prosinca 1954. odlukom odbora grada Zagreba osnovan Tehnički muzej, on ujedno postaje i jedan od glavnih aspiranata za taj prostor. Zahvaljujući zauzimanju idejnog osnivača Tehničkog muzeja, sveučilišnog profesora dr. Bože Težaka i Većeslava Holjevca tadašnjeg gradonačelnika Zagreba, godine 1959. lokacija na Savskoj cesti 18 dodjeljena je upravo Tehničkom muzeju. Uz osnovnu muzejsku djelatnost ideja osnivača bila je da Muzej vremenom preraste u znanstveno tehnički centar. Realizator i prvi ravnatelj bio je Predrag Grdenić, dok je likovni postav načinio arhitekt Emil Vičić.



Prvi odjeli Tehničkog muzeja: Transformacija energije, Prometna sredstva, Geološki odjel s modelom rudnika u naravnoj veličini otvoreni su za javnost 1963. godine, a nakon toga slijede Nafta (1964), Planetarij (1965), demonstracijski kabinet Nikola Tesla (1976), odjel Osnove poljodjelstva (1981), odjel Vatrogastvo (1992), Park skulptura velikana hrvatskog prirodoslovlja i tehnike na otvorenom (započet 1993), Apijarij s oglednim košnicama (1994), soba Zemljomjerstvo-katastarski ured (1994), Pokretna moć vatre (1999) te Obnovljivi izvori energije -ENEGETSKA UČINKOVITOST (2013.).

Drveni objekat u kojem se nalazi danas Tehnički muzej bio je svojedobno građen kao privremene namjene, a primjer je jedinstvene drvene gradnje na europskim prostorima i u tom kontekstu zaštićeno je kulturno dobro. Arhitekt Haberle za izvođenje cijelog objekta predvidio je izvedbu u drvenoj konstrukciji i oblaganje drvetom, što je bila rijetkost s obzirom da su trendovi u izgradnji toga doba podrazumijevali suvremene materijale poput čelika i betona.

2009. godine nakon revizije stanja objekta prvi se puta u njegovoj povijesti krenulo u ozbiljnije radove u cilju održanja funkcije objekta i njegove sigurnosti za posjetitelje. Radovi u kontinuitetu traju i danas, s posebnim naglaskom na maksimalno očuvanje izvornosti objekta i poštivanje konzervatorskih zahtjeva. Uz to vodi se briga i o poboljšanju energetske učinkovitosti objekta. Posebno je važno naglasiti da Muzej bez obzira na kompleksnost radova cijelo vrijeme u suradnji s izvođačima i nadzorom nastoji posjetiteljima osigurati dostupnost stalnog postava. Obnovljeni su dijelovi noseće konstrukcije objekta, obnavlja se oplata sa vanjske i unutarnje strane, ugrađuje nova električna instalacija gdje su neki dijelovi po prvi puta i dobili rasvijetu…

Radovi će potrajati, ali povijesna vrijednost objekta i njegova današnja namjena zaslužuju strpljenje u cilju očuvanja ove izvanredne arhitektonske baštine u svjetskim okvirima.



izvor: www.zagrebinfo.hr

Komentari

Trenutno nema komentara

Dodaj komentar

Polja označena sa zvjezdicom (*) su obavezna

*  
*  
*  
*  
vrh stranice