Mala obiteljska kuća za mladi par bez djece, nalazi se u predjelu grada u kojemu su odrasli.
Zatečena situacija na parceli bila je kuća kao dio poluugrađenog objekta.
Iako se kvadratura kuće mogla povećati, iz poštovanja prema strukturi i ritmu naselja odlučeno je u, tlocrtno i kroz presjek, zadanim gabaritima pokušati ispuniti program sadržaja koji je bio nešto opsežniji nego postojeći.
Nova kuća na mjestu prislanjanja prati susjednu, no kako se odmiče, volumen se sve više razigrava i proširuje, što je najvidljivije na krovu.
Krovna kućica, element oblikovanja dosta korišten u neposrednoj okolini, i u ovom slučaju je upotrijebljena kako bi se dobilo više korisnog prostora u potkrovlju. Obzirom da prenaglašene krovne kućice postaju element oblikovanja pročelja, materijal pročelja postaje materijalom krova.
Kuća se lomi i prilagođava novim sadržajima, tako u prizemlju dobiva „zagriz“ na mjestu gdje je potreban kolni prilaz garaži koja je u dvorištu.
Nepravilnost kuće ublažena je ortogonalnim rasterom ploča, u koji se uklapaju otvori.
Kao suprotnost apstraktnoj vanjštini, intiman i topao interijer izrađen je po mjeri vlasnika.
Unutrašnjošću dominira vertikala u vidu stubišta kroz koju se mogu doživjeti sve etaže, od krova do prizemlja, a pad terena od ulice prema dvorištu i igra poluetažama omogućavaju skoro jednu etažu više nego li je bila originalno. Osim vertikalnog povezivanja prostora, javlja se i horizontalno kroz vizualno spajanje prednjeg i stražnjeg dvorišta.
Autori: Tomislav Ćurković / Zoran zidarić
Koautor: Tomislav Burgund