Obiteljska kuća za bračni par sa djecom smještena je u zagrebačkoj podsljemenskoj zoni. Na uskoj i strmoj parceli stajala je obiteljska kuća sagrađena pedesetih godina XX. stoljeća, koja nije iskoristila potencijale parcele i nije funkcionalno udovoljavala potrebama suvremenog življenja. Velik i lijep vrt nije bio adekvatno valoriziran.
S dvije strane parcela je definirana ulicom, odnosno visokim susjednim objektom.
Iz tih činjenica je izašao osnovni projektni koncept. Tlocrtom „L“ oblika i zatvorenim pročeljima kuća se „zaštitila“ od ulice i susjednog objekta. Istovremeno je prepoznat i redefiniran vrijedan prostor vrta, a svi su glavni sadržaji orijentirani prema njemu. Dnevni boravak, blagovaonica i kuhinja čine cjelinu, i, zajedno sa bazenom, su ukopani u tlo i tako pozicionirani na razinu vrta od kojeg su odijeljeni samo staklenom stijenom. Iznad, na razini ulice, je ulazna etaža i ulaz u kuću, garaža sa spremištem, garderoba i radna soba. Roditeljski dio i dio za djecu su nešto povišeni i smješteni su iznad ulazne etaže odnosno dnevnih prostora.
Materijali pročelja u korelaciji su sa prostornom dispozicijom sadržaja. Staklene stijene dnevnih prostora moguće je gotovo posve otvoriti i ostvariti dobru komunikaciju sa terenom, dok je spavaći trakt obložen naizmjenično postavljenim drvenim daskama.