- Grad: Donja Stubica
- Godina projekta: 2007
- Godina izvedbe: 2009
- Tip građevine: obiteljske kuće
- Površina: 200,00 m2
Paralelni životi
… Mogućnost paralelnog života ostvarili su zagrebački arhitekti Jasminka i Andrija Rusan na jednom od sjevernih obronaka Zagrebačke gore. Za Andriju Rusana to predstavlja povratak korijenima jer je rodni kraj njegovih roditelja posve u blizini. Hektar i pol zemljišta zaraslog u šikaru danas je regulacijom reljefa te sadnjom voćki i primjerenog drveća kultivirano na obziran način, usklađeno sa šumovitim obroncima i susjednim njivama. Priroda je subjektivnim pogledom i intervencijom arhitekata transformirana u krajolik.
Na granici parcele, uz rub padine posve samorazumljivo smještena je kuća koja se na prvi pogled shvaća kao bivalište i zaklonište. Prvi dojam elementarne, gotovo arhetipske kuće obložene hrastovim „planjkima“, poput kuća u obližnjem selu, brzo se mijenja. Postaje jasno da stvar baš i nije tako jednostavna kao što bi to bila adaptacija tradicionalne zagorske „hiže“.
William Curtis sljedećim riječima analizira Corbusierovu Maison de Mandrot iz 1932. godine: „…pomiješati univerzalnost modernizma s ruralnim vrijednostima.“ Teško bi se našle prikladnije riječi za Dašekovo – kuću s dva lica. Naime, u jednostavni volumen s dvostrešnim krovom, na zapadnom je pročelju umetnut modernistički kubus na koji je još čeličnim užetima ovješen balkon-vidikovac suvremenog izričaja. Trijem ispred istočne fasade pripada doduše ruralnom repertoaru, ali oblikovanje detalja opet pokazuje pripadnost jeziku suvremenosti. Štoviše, sustav čeličnih profila trijema služi principu održivosti jer je integrirana instalacija koja kišnicu vodi u cisternu.
Dvije prostorije koje se najviše koriste – dnevni boravak i roditeljska spavaonica – u najizrazitijem su odnosu s okolišem, ali i svojim ostakljenjem probijaju vernakularni karakter kuće. Upravo radikalno otvaranje kubusa, koji bi po svojoj tipologiji zapravo trebao ostati zatvoren, omogućuje nematerijalni aspekt ove arhitekture, koji možda predstavlja i njen najdojmljiviji dio. Taj se aspekt tiče ugođaja, osjećaja, životnog stava. Sekvenca bivanja potpuno je transparentna prema van s jedinom čvrstom točkom otvorenog kamina od crnog čelika. Takva konstelacija donosi mnogo toga: izloženost prirodi u njenim blagim i okrutnim trenucima, pri istodobnom osjećaju zaštićenosti koji može još biti potenciran vatrom u otvorenom kaminu, tim elementarnim i starim simbolom zaštićenog doma. U neki zimski suton, kad plavičasti snježni pokrov dopire preko ruba ostakljenja, žarki plamen u kaminu jedini je izvor svjetla; takva slika pokazat će sav užitak stanovanja na Dašekovu.
Arhitekti su vrlo pažljivo razradili tehnološke i organizacijske aspekte stanovanja jer obitelj nikako ne živi „robinzonski“ na svom zagorskom brijegu. Pritom nema ničeg nepotrebnog ili predimenzioniranog, pogotovo ničeg isprazno reprezentativnog. Točna predodžba o potrebama i navikama svakodnevnog života uvjetovala je kako tlocrtna, tako i detaljna rješenja. Čitav je proces oblikovanja određen odgovornošću, umjerenošću i primjerenošću.
