Natječajni rad
Ideja, u osnovi - pokušaj stvaranja snažne pješačke osi (kanjon – draga – uvala u kojoj je nekad bilo more) sa naglašenom vizurom (smjer SI-JZ - pogled prema kanalu) koja okuplja oko sebe građevine raznih funkcija i oblikovnog izričaja (priča grada), u biti je rezultirala stvaranjem jedne zanimljive pješačke zone (ulica – trg koju je oformila geometrijski nepravilna „nakupina„ urbanog tkiva.
Ta novostvorena urbana cjelina na velikom broju nivoa (gdje god se to pokazalo mogućim), komunicira sa susjednim zonama i na interaktivnom nivou ulazi u kontinuirani dijalog sa postojećim okolnim ulicama i djelovima grada.
Centralna ulica prolazi kroz sve nivoe zone intervencije, formira trgove pred pojedinim grupama (funkcionalnim cjelinama) objekata, a uz vizuru prema moru (ili od mora) koja je u jednom užem kadru neprekinuta (dakle ne renesansno – barokno otvaranje širokih vizurnih koridora već postupno kadriranje) , kretanjem se otvaraju nove vizure, uključujući i poprečne na mjestima „priključaka“ susjednih ulica , pa je „prozračnost“ zone prisutna u oba smjera.
Na SI dijelu uz Starčevićevu ulicu grupirani su uglavnom poslovni objekti (uredskog tipa - gradska uprava, banka, gradsko poduzeće i sl.) koji u gornjim etažama ( niži objekt ) imaju stanovanje, sredinom obuhvata (južni dio zone A) smješteni su pretežito stambeni objekti (sa trgovačkim sadržajima u donjim etažama).
U donjem se dijelu obuhvata (zona B) ulica maksimalno širi i njena ljevkasta forma na svom kraju (ili početku) poprima dimenziju trga i konačno se spušta na početnu ( ili završnu ) kotu, nivo rive +2 m.
Velika javna stubišta kojima ulica u principu započinje svoje spuštanje od kote +18,5 m , dakle stubišta kojima se u početku ( u kombinaciji sa eskalatorima radi invalida, trudnica i sl. ) svladavaju visinske razlike od 4 – 5 m, u središnjem dijelu postaju sve učestalija, svladavajući manje visinske razlike nivoa od svega 0,5 m – 1,0 m , da bi u zoni južnog trga prešla u jedan stilizirani amfiteatar koji bi se trebao koristiti kao zanimljiva i specifična pozornica i buduće mjesto održavanja predstava, koncerata i sl. Sa jedinstvenim backstage-om (Šibenski kanal) i to ne samo u svom najjugozapadnijem dijelu, već kao takva može funkcionirati gotovo cijelom svojom dužinom.
Zona A ima bitno veću gustoću izgrađenosti od zone B. U njoj su smješteni svi sadržaji određeni projektnim zadatkom i to u svojoj punoj traženoj kvadraturi, uključujući i vozila koja se smještaju u tri od četiri podzemne etaže (+2m, + 5,25m i + 8,0m).
Raspored masa i oblikovni koncept gabarita tijesno je vezan uz determiniranje urbanizma maditeranskog grada i međusobno povezivanje zona.
U Starčevićevoj ulici imamo „čvrste“ i pravilne volumene visine P+6 kojinastavljaju već započetu siluetu ulice, a prošavši kroz „pukotinu“ kojom započinje spuštanje prema moru nastavljaju se niži „ kontinuiraniji“ volumeni nemirnih gabarita koji na neki način predstavljaju stilizaciju postojeće urbane matrice Šibenika ( starog) pomalo pačetvorinastih oblika, gusto izgrađenih, prošaranih butama, unutrašnjim dvorištima, uskim javnim stubištima i kalama .
Ovdje njihova unutrašnjost oživljava galerijama, patijima, natkrivenim (bolje rečeno – usječenim) pješačkim longitudinalama (trijemovi u prizemljima koji omogućavaju kretanje u hladu i zaštitu od kiše) uz mogućnosti veze preko i ispod središnje ulice.
Dinamici zoniranja volumena pridonose tri prostorna repera u obliku 15-katnih nebodera, visinski pozicioniranih na tri različite kote (+2, +14 i +18,5) i smještenih rubno i na način koji obećava kvalitetan dijalog sa ostalim dijelovima grada.
Smještaj određenog broja sadržaja u te tri visoke zgrade (iskorišteno je cca 10 % moguće tlocrtne izgradivosti zone obuhvata) omogućava kvalitetniju distribuciju površina i „rahliju“ arhitekturu niže katnosti u većem dijelu zone obuhvata nego što bi to u suprotnom bilo izvedivo.