Arhitekti bi trebali raspravljati o kritičnim točkama u prostoru

Donosimo Vam razgovor s novim predsjednikom Društva arhitekata Rijeka, Gordanom Resanom i članovima upravnog odbora, nedavno objavljenog u Novom listu.
Društvo arhitekata Rijeka odnedavno ima novo vodstvo na čelu s predsjednikom Gordanom Resanom, dopredsjednicom Janom Mikuličić i članovima upravnog odbora: Petrom Karuza, Marom Kučan Smešny, Marijom Peranić, Ljupčom Sačkarovskim i Gordanom Turčićem.
Po prvi put upravljačka struktura DAR-a izabrana je demokratskom izbornom procedurom, glasanjem između dvije liste kandidata, ali ishod u kojem je s jednim glasom prevage pobjedu odnijela mlađa generacija široj javnosti manje poznatih arhitekata izazvao je podijeljene reakcije.

Dok im jedni izražavaju podršku i pozdravljaju smjenu generacija, iz protivničkih redova čuju se primjedbe da je riječ o manje utjecajnim pojedincima, a neki ih vide i kao pijune instrumentalizirane od dijela starijih kolega koji se nisu slagali s dosadašnjim vodstvom. U razgovoru s novim predsjednikom Gordanom Resanom i članovima upravnog odbora otvoreno smo se dotakli i tih pitanja.


Čestitke i osporavanja

Na izborima ste nastupili kao oporba kolegama od kojih je većina već bila u vodstvu DAR-a. Što vas je motiviralo da se okupite i kandidirate?

RESAN: – Najveći motiv bila je želja da Društvo otvorimo ne samo prema javnosti, prema građanima, nego i prema vlastitim članovima. Premda je DAR nominalno udruga otvorenog karaktera, njime je zapravo upravljala jedna dosta zatvorena ekipa i na neki način ga privatizirala. Ne mislim da se radi o nekoj ciljanoj namjeri, nego o činjenici da su Društvo niz godina vodili isti ljudi i sve što se organiziralo ostajalo je unutar skupine manjeg broja pojedinaca, jer se ostale nitko nije trudio uključiti.

To je dovelo do osipanja članstva i stagnacije Društva, a mi ga želimo iznova aktivirati. Želimo ojačati aktivnost udruge i što većem broju članova omogućiti prostor za djelovanje. Zadaća je upravnog odbora da motivira i animira članstvo, ali oko toga se treba potruditi, uložiti konkretnu energiju. Ukoliko to ne činite, onda stvarate dojam da to i ne želite, da ste sami sebi dovoljni.


TURČIĆ: – Dosadašnji predsjednik i članovi uprave bili su na čelu Društva dva mandata. U početku su njihove aktivnosti bile puno opširnije i angažman puno jači nego u kasnijem razdoblju. Na to su vjerojatno imale utjecaja i objektivne okolnosti, jer se u kriznim vremenima čovjek mora više posvetiti vlastitom poslu i preživljavanju, nego dobrovoljnom radu. Utoliko možemo i razumijeti zbog čega je u radu udruge došlo do stagnacije.

Lista za koju se očekivalo da će pobijediti sačinjena je od polovice kandidata koji su bili u prošloj upravi, a k tome vode vlastite urede i još su aktivni kao članovi vijeća područnog odbora Hrvatske komore arhitekata. To s jedne strane govori da su iskusni, ali s druge i da su jako opterećeni i nemaju mnogo slobodnog vremena, a još bi željeli biti i u upravi DAR-a. Naše je mišljenje da uz sve druge obaveze ne mogu kvalitetno obavljati još i taj posao, odnosno da će se dugoročno umoriti ukoliko želimo povećati opseg aktivnosti Društva.

S druge strane mogu se čuti komentari da vašoj ekipi nedostaje utjecaja, da ste u struci nedovoljno afirmirani, čak ima zapažanja da niste svi Riječani...

RESAN: – Nešto ću vam u povjerenju otkriti. Među nama ima čak i homoseksualaca!

Sviđa mi se što ste duhoviti. U tom se tonu razgovaralo i na skupštini?

RESAN: – Zapravo ne, prvi put čujem za takve komentare. Većina ljudi nam je čestitala na pobjedi i ponudila suradnju, stekli smo dojam – iskreno. Istina, konkurencija se uglavnom suzdržala od čestitanja, a prilikom predstavljanja programa izletjelo im je da nas smatraju i nekompetentnima. Pohvalili su se i da su svi Riječani.

Među nama ima i nerođenih Riječana, ali nikad nisam primijetio da bi to ikome bila smetnja. Uostalom, i dosadašnji je predsjednik DAR-a bio rodom iz Dalmacije. Ja sam rodom iz Osijeka. Naglasak je na stručnim kompetencijama.

TURČIĆ: – Velika većina nas uredno je položila stručni ispit i dobila pečat u Komori. To je najviša stručna referenca u Hrvatskoj koju jedan arhitekt može imati, gledano zakonodavno. Ne vidim po čemu oni koji nam osporavaju kompetencije dokazuju da su uspješniji.

PERANIĆ: – Mi našu mladost vidimo kao prednost, jer imamo puno više energije i vremena da se posvetimo Društvu. Nastojanje da afirmiramo mlade ljude smatramo pozitivnim.


Pretpostavljam da se uspješnost mjeri profesionalnim dostignućima, zapaženim realizacijama, ugledom unutar struke?

RESAN: – Možda su upravo zbog takvog stava i izgubili izbore. Mi programski imamo praktički iste ciljeve. No, neki su imali aspiraciju 12 godina biti na čelu udruge, što je po meni nedopustivo. Da prate zbivanja unutar struke znali bi da među nama ima višestruko nagrađivanih arhitekata u Hrvatskoj i izvan granica Hrvatske.

Kako ste doživjeli istup kolege Miroslava Rajića koji je zbog pobjede vaše liste zatražio ispisnicu iz DAR-a?

KUČAN SMEŠNY: – Kolegu Rajića poznajem niz godina i to je njegov način duhovitosti. On se strašno zabavljao. Tražio je ispisnicu odmah po završetku skupštine, objavio je na Facebooku i sad skuplja lajkove. Nadamo se da je zadovoljan.


Animirano članstvo

Neki vas vide kao instrumentaliziranu skupinu, iza koje stoje interesi drugih pojedinaca: na Facebooku se spominje i predsjednik DAR-a u sjeni s aluzijom na neke od bivših članova predsjedništva.

KUČAN SMEŠNY: – To je uvredljivo. Mi želimo raditi u interesu svih članova.

RESAN: – Riječ je o vrlo proizvoljnim konstrukcijama kojima se aludira na neke od renomiranih kolega iz bivšeg predsjedništva koji su nam javno pružili podršku. Dobili smo je od arhitekata Tihomila Kreitmayera i Idisa Turata, čime smo vrlo počašćeni.

Kako biste opisali atmosferu na skupštini?

RESAN: – Skupština je prošla u savršenom redu pod kontrolom Igora Rožića koji ju je vrlo lijepo i strukturirano vodio. No, nekima su zasmetale dvije liste pa su izbore nazvali cirkusom. Nazivanje skupštine i izbora cirkusom je uvreda principima demokratičnosti i osobna uvreda članstvu koje je došlo izabrati.

TURČIĆ: – Na prijašnjim skupštinama nije bilo unaprijed pripremljenih izbornih lista, jer je statut bio drukčiji i tek to je nalikovalo cirkusu. Na licu mjesta su se izvikivala imena, spajale grupe, nije se znalo koliko ima konkurenata, ljudi su se svađali, prepucavali tko će s kim, dolazili nepripremljeni...

Na prošloj skupštini jedva se zadovoljio kvorum od petine članova, a ovoj je prisustvovalo više od polovice. Znači da se već time što su formirane dvije liste animiralo članstvo. Ljudi su pokazali da im je stalo da sudjeluju.

RESAN: – Čak i da nismo prošli, naš prvi i osnovni cilj bio bi ispunjen, jer je takav odaziv zbilja revolucionaran. Da nismo istupili kao grupa, skupština bi se svela na okupljanje dvadesetak prijatelja koji bi došli pružiti podršku jedni drugima. Ovako, Društvo se omasovilo i aktiviralo, došli smo na 115 plaćenih članarina. Mnogi su platili zaostale članarine unazad više godina samo da bi mogli glasati. Ostvarili smo veliki profit, a da nismo ni počeli raditi.

KUČAN SMEŠNY: – Zbog povećanog članstva na izborima morali smo povećati i broj delegata za Udruženje hrvatskih arhitekata. Sad imamo šest delegata umjesto pet planiranih.


Možete li konkretizirati u čemu sve vidite stagnaciju Društva, koje su vam aktivnosti nedostajale i koju vrstu angažmana ste očekivali, a izostala je? Gledano izvana, meni se čini da je Društvo posljednjih godina otupilo kritičku oštricu, da je izbjegavalo reagirati na pojave koje su to zahtijevale i na bilo kakvu vrstu konfrontacije. Što o tome mislite?

TURČIĆ: – Takvih se primjedbi čulo i na skupštini koja je započela uvodnim nastupom Miće Antolovića koji se referirao na nogometni stadion. Ne želimo a priori reći da je projekt novog stadiona na Kantridi loš, niti da je povezan s lošim namjerama. No, možda je Društvo ipak trebalo jače reagirati i u nekoj komunikaciji s Gradom, ili s investitorom, ispitati ima li tu prostora za javni natječaj. RESAN: – Stadion je samo jedan od primjera u kojem istupi DAR-a nisu bili na razni očekivanja. Bilo je niz situacija u kojima je Društvo trebalo reagirati i potruditi se struku pozicionirati tako da budemo oni koje će se pitati za mišljenje. Investitore, kako javne tako i privatne, treba educirati, a za to je potrebna energija.


Kritične točke

Na čemu će biti naglasak vaših aktivnosti? Zanima me prvenstveno ono u čemu će se ogledati vaš rad u javnosti.

RESAN: – Prvi korak na putu otvaranja javnosti već smo napravili time što smo vas pozvali da se predstavimo, a u najskorije vrijeme planiramo uspostaviti kontakt i s gradskim strukturama da se upoznamo i krenemo u pregovore oko realizacije projekata i arhitektonskih natječaja.

KARUZA: – Smatramo da treba poraditi i na povezivanju s drugim strukama te kulturnim i obrazovnim udrugama i institucijama.

KUČAN SMEŠNY: – Želimo da društvo bude vidljivije i da događaji koje ćemo organizirati budu otvoreniji i posjećeniji. Da imamo odaziv ne samo kada se dijele bodovi za stručno usavršavanje nego i inače. I ne samo naših članova, nego i šire javnosti koja je zainteresirana za probleme prostora.

Što vidite kao kritične točke i probleme u prostoru o kojima bi Društvo trebalo raspraviti?

RESAN: – Vidimo ih puno. U centru grada imamo lukobran, imamo riječki zaljev koji se nasipa zbog izgradnje lučkih terminala, imamo Deltu za koju je proveden natječaj, ali je pitanje što će biti s odabranim rješenjima, hoće li se krenuti u realizaciju i kome je program s toliko novoizgrađenih kvadrata uopće potreban...

MIKULIČIĆ: – Imamo niz projekata koji se vuku godinama, poput knjižnice, autobusnog kolodvora...

RESAN: – Društvo ne može utjecati na dinamiku i financijsku strukturu javnih, gradskih ili privatnih projekata, ali može poticati diskusije, razmjenu mišljenja, kako kritičkih tako i afirmativnih, oko tih tema. Osim velikih projekata postoji i čitav niz naoko sitnih problema grada od kojih možda ponajprije treba i krenuti. Na primjer, dolaze blagdani, a s njima i prigodno kićenje grada. Iz godine u godinu otvaraju se uvijek ista skladišta kindžurija, a Društvo arhitekata nikad nije reklo je li to kič ili nije. To je jedna u nizu malih, a nikad potaknutih tema koje su bitne jer i te kako utječu na sliku grada. Dovoljno je otići do Ljubljane pa vidjeti da se može bolje i drukčije.
Na žalost, o urbanizamu i arhitekturi prečesto se govori nekim meta jezikom, vode se razgovori koji ne dopiru dalje od stola za kojim se govori, a arhitektura se zapravo sastoji od niza jednostavnih stvari, poput cigle i maltera. Nekome se to može činiti banalno, ali nama je važno promovirati Društvo i u tom svjetovnom segmentu.


Mislite li da bi na tom planu možda mogli surađivati i s konkurencijom? I oni su u tom segmentu predlagali zanimljive aktivnosti, od predavanja, preko urbanih intervencija do savjetovanja građana.

MIKULIČIĆ: – Program kolega s druge liste vrlo je dobar i mi bismo uistinu voljeli da se svi zajedno angažiramo u radu Društva. Ne želimo djelovati kao izvršna vlast nadređena drugima, a još manje po principu podjela. Na izbore nismo izašli kao protivnička skupina nego jedna zdrava konkurencija koja želi suradnju sa svim kolegama.


Arhitektonski vodič

RESAN: – Sve pozitivne stvari za koje su se zalagali naši prethodnici namjeravamo i dalje unaprjeđivati. Primjerice, Jana Mikuličić je vodila sekciju mladih koju želimo još bolje razviti. Uz ostalo, planiramo oživjeti i Klub arhitekata s bibliotekom stručne literature te kafeterijom kao prostorom druženja.

TURČIĆ: – Tu bi članovi društva mogli doći popiti kavu, popričati... Mogli bi taj prostor koristi i za sastanke ako nemaju dovoljno vlastitog, umjesto da se s investitorima nalaze po kafićima.

PERANIĆ: – Uz ostalo, mislimo da izvršna tajnica mora biti zaposlena na puno radno vrijeme jer je važno da jedna osoba bude stalno prisutna u prostorijama Društva.


Uz tribine, predavanja, izložbe, u programu najavljujete i neke vrlo ambiciozne projekte.

RESAN: – Pokrenut ćemo, između ostalog, projekt arhitektonskog vodiča grada Rijeke s arhitekturom koja nije pokrivena dosadašnjim knjigama. Težište će biti na recentnoj, suvremenoj arhitekturi, nastaloj u zadnjih tridesetak godina. To planiramo ostvariti u suradnji s Građevinskim fakultetom, s kojim se i inače mislimo čvršće povezati i jačati odnose između dviju struka.
Dogovorili smo suradnju i sa stranim strukovnim časopisima u kojima ćemo promovirati lokalnu arhitekturu, a želimo se povezati i s Turističkom zajednicom. Arhitektonski vodič zamišljamo kao »svjetovni« proizvod koji bi bio interesantan i turistima. Možda bi jedna zanimljiva arhitektonska ruta mogla dati smisao turističkom autobusu koji gradom luta poput kakvog duha.

TURČIĆ: – S obzirom da se radi o opusima arhitekata koji uglavnom još djeluju, takav vodič bi ujedno bio alat za ostvarenje kontakata s ljudima koji u Društvu nisu aktivni, a možda bi se na taj način mogli aktivirati.

MIKULIČIĆ: – Ujedno bismo dobili vodič koji nije suhoparan, jer bi ga oni mogli oživjeti svojim pričama, raznim anegdotama i zanimljivostima.

RESAN: – Da napokon saznamo tko je gdje zazidan!


Između ostalog, najavili ste i program revitalizacije regionalnog željezničkog pravca Rijeka – Ljubljana.

RESAN: – To je dugoročni program koji bi se financirao iz EU fondova namijenjenih integraciji regija. Odvijao bi se u više faza kroz interdisciplinarnu suradnju različitih regionalnih institucija, od dokumentiranja povijesnog razvoja infrastrukture i željezničkog prometa u pograničnom području kroz periode austrijske i talijanske državne uprave, preko skupljanja i valorizacije tehničke dokumentacije, do obnove malih kolodvora duž željezničke trase i konačne modernizacije pruge.
Za Rijeku bi od vitalnog značaja bila uspostava brze pruge ka EU preko, na primjer, Ljubljane. Međutim, da bismo tako ambiciozan program pokrenuli, najprije sebe trebamo dovesti u poziciju da budemo sugovornici oko tog pitanja. Za takvu poziciju nastojat ćemo se izboriti nizom manjih projekata, a jedan od prvih kojem se namjeravamo posvetiti bit će revitalizacija riječkog lukobrana.

Pobjedom vaše liste značajno je porastao i udio žena u vodstvu DAR-a.

RESAN: – Upravni odbor u ovom mandatu ima više žena nego u svim prethodnim mandatima u zadnjih 12 godina, koliko ja pratim djelovanje Društva arhitekata. To je signal i drugim kolegicama da se u okviru svojih mogućnosti aktiviraju više nego do sada.


izvor: novilist.hr

Komentari

Trenutno nema komentara

Dodaj komentar

Polja označena sa zvjezdicom (*) su obavezna

*  
*  
*  
*  
vrh stranice