Razvojem i unapređenjem poslovanja, „Stipić-Interart-u“ se kao članici grupe „Stipić Grupa“ ukazala potreba za dodatnim uredskim i skladišnim prostorom.
Obzirom na činjenicu da posjeduju etablirano ime, adresu i dodatnu količinu slobodne površine na parceli pored postojeće poslovne zgrade i show-room-a, kao logičnim učinila se ideja definiranja projektnog zadatka na način da se od projektanta zahtijevala dogradnja postojeće građevine te iskorištavanje ostatka prostora za potrebe skladišta.
Istovremeno je, jasno, zatraženo da taj aneks svojom pojavnošću na najbolji način istakne i osobitost investitorovog brenda, čime je, na prvi pogled „jednostavan“ projektni zadatak, i dodatno “začinjen”.
Post-ratni tranzicijski urbanizam je ostavio jaki trag na grubom urbanističkom kontekstu lokacije.
U predgrađu grada, lokacija čija je okolna urbanizacija popraćena planovima koji su ostali samo na grubom planu šireg područja, rezultirali su izostankom razvoja infrastrukture prije same gradnje, kao i nedostatkom javnog prostora.
Područje mješovite namjene obilježava mješavinu obiteljskih kuća koje se uglavnom doimaju „samoniklim“ te gotovo identičnu tipologiju gradnje skladišno-poslovnih „kutija“ kojima je zajednička karakteristika „max. BRP“, u pravilu, bez ikakvih dodatnih vrijednosti u njihovom osmišljavanju.
Koncept projekta je baziran na plug-in namjenskim modulima koji tvore kompleksnu i kompaktnu kompoziciju uporabljajući 100% kapaciteta koje parcela omogućava u okviru urbanističkih odrednica.
Svaki od modula nastoji poboljšati različite aspekte uobičajene poslovne zgrade. U tom smislu, svi oni „zaboravljeni“ prostori okolnih građevina iskorišteni su (krov, okoliš), a cijela je parcela osmišljena i koncipirana po principu projektiranja obiteljske kuće. Razrada arhitektonskog koncepta tekla je paralelno s razvojem konstrukcijskog sustava pa možemo govoriti i o kompoziciji konstrukcijkih modula. Svaki od modula zasebna je konstruktivna cjelina.
Slaganjem modula i „odvajanjem“ korpusa aneksa od osnovnog (postojećeg) korpusa stvorene su sljedeće cjeline:
1. Atrij - Otvoreni polu-javni prostor između dviju zgrada tvori dvor i auditorium/amfiteatar pogodan za različita događanja, ili pak, samo za odmor u ugodnom i inspirativnom ambijentu. Površina pod kutem (tribine) istovremeno predstavlja i krov kose rampe kojom se ulazi u skladišno-garažni prostor.
2. Uredska građevina – smještaj čelične nosive konstrukcije izvan okvira osnovnog tlocrta i presjeka građevine rezultirao je, osim „rasterećenja“ tlocrta zgrade, i novim kvalitetama – servisni koridor po obodu zgrade na svim etažama omogućio je vanjski prostor svim prostorijama zgrade, lagano održavanje pročelja i evakuacijski koridor. Izbacivanjem konstrukcije na fasadu postignuta je sinergija između oblikovanja i konstrukcijskog modela.
3. Krov –osim uobičajenog smještaja krovnih strojarski jedinica koristi se i kao sportsko igralište, s nastojanjem da se kroz team building poveća radna efikasnost polazeći od načela Mens sana in corpore sano.
4. Most – korpus nove uredske građevine proteže se zatvorenim mostom koji povezuje dva poslovna korpusa, tvoreći natkriveni prostor u okolišu i naglašavajući ulaze u građevine.
5. Nadstrešnica – smještena na stražnjoj „nevidljivoj“ fasadi kompleksa predstavlja natkriveni skladišni prostor i predprostor ulaza u podzemni skladišno-garažni prostor.
U nastojanju stvaranja zdravije i stimulativnije radne atmosfere, uredska građevina ne bi trebala biti isključivo mjesto za rad, već bi svojim dodatnim sadržajima trebala dodatno osvježavati i stimulirati svoje stanare, sa željom da se unesu pozitivne promjene u radnom procesu i njenom kontekstu.