Ono što je bilo očito već u crtežima natječajnog rada iz 2004. godine, potvrđeno je realizacijom prema unutrašnjosti orjentiranog, poetičnog, ali geometrijski precizno definiranog mikrosvijeta: livade koju meko omata prizemna traka vrtićkih jedinica.
Svojevrsna geometrijska, matematička svedenost svojstvena je brojnim projektima Gorana Rake. Ponekad je to čitljivo u presjeku, ponekad u tlocrtu, a uvijek u volumenskim odnosima. Projekte i realizacije Radionice arhitekture često je moguće svesti na jednostavne dijelove: osnovne geometrijske likove i njihove kombinacije. Kompleksne, ne komplicirane relacije među tim jednostavnim dijelovima tvore slojevite: unutarnje i vanjske, zatvorene i otvorene racionalizirane pejsaže. Tako i u posebnom slučaju vrtića u Sesvetama "racionalizirani pejsaž" znači upravo niz ostvarenih relacija "prirodnih" (otvorenih, bez krova) i "umjetnih" (zatvorenih, pod krovom), zatečenih i elemenata koje arhitekti kreiraju bilo gradnjom ("zgrade"), bilo prerađivanjem ("prirode").
Druga zajednička karakteristika, jest izrazita prisutnost "prirodnog" elementa u njima, ne u smislu "ekološke osviještenosti", nego u smislu njegove organske sadržanosti u "kulturnom" elementu arhitekture. "Agrikulturni" aspekt "održavanja rasta" prisutan je tako i u ovom projektu mimo trendovske teme (tehnološke ili druge vrste) "održivosti". U svojoj suštini, elegantna gesta omatanja prerađene padine jednom zakrivljenom trajektorijom (kao da se stvarno radi o nekom agrikulturnom zahvatu) predstavlja radikalno izjednačavanje arhitekture i pejsaža u kojem svaki od dvaju eemenata (i "zgrada" i "priroda") slijedi i vlastitu "logiku" i "logiku" onog drugog elementa.
Radikalnom gestom (omatanje/nasipanje) ostvareni su povoljni prostorni i sadržajni odnosi. Kako za jedan vrtić i jest najpovoljnije, njegovi glavni sadržaji smješteni su u "prizemlju", što ovdje doslovno znači etaži koja je stalno na zemlji iako je njena visinska kota stalno promjenjiva. Savinuta traka tako prati nagib nasute padine, pa svih osam vrtićkih i šest jasličkih jedinica imaju pripadajući vanjski prostor u razini zaokruženog terena natkriven dubokom kontinuiranom nadstrešnicom. Pedagoška ideja "nastave na otvorenom" ovdje je doživjela svoje moguće ostvarenje. Umjesto s "otvorenim" terasama u "otvorenom" prostoru, što često uključuje i ogradu naokolo i pogled na parkirališta u okolini, vrtićke i jasličke jedinice orijentirane su prema natkrivenom vlastitom vanjskom prostoru, pa preko njega i okruženom, a ne ograđenom zajedničkom vanjskom prostoru. Važno je naglasiti, radi se o "prvom javnom prostoru" s kojim se mnoga djeca susreću, a u kojem su objedinjena prirodna i urbana iskustva. To što u gesti zaokruživanja ovog "prvog javnog prostora" sve jedinice nisu nikako mogle dobiti zamišljenu južnu orijentaciju nadoknađeno je krovnim prozorima koji hvataju minimum potrebnog južnog sunca.
Na najvišoj točki "prizemlja" je takozvani PVN; fleksibilni prostor za različite vrste korištenja. To je svojevrsni istegnuti amfiteatar. Njegov polukružni dio u vanjskom je prostoru, naslonjen na nasutu padinu, a dva se njegova ravna, ali ne i paralelna produženja u unutarnjem prostoru spuštaju u suteren. U prostornom ostatku, razlici volumena "umjetnog" (zakrivljene trake") i "prirodnog" (nasipa) elementa, smješteni su prateći (uprava) i tehnički (gospodarstvo) prostori vrtića.
Važan aspekt svakog javnog "projekta" jest kako ostati unutar skučenih granica određenog javnog budžeta, zadovoljiti sve brojnije tehničke, sigurnosne i slične zahtjeve, raditi na prostornom konceptu, a pritom osigurati i odgovarajuću konačnu materijalnost "projekta" u obliku dovršene javne građevine.
Materijalnost novog vrtića u Sesvetama takva je kakva priliči javnoj građevini u kojoj se konačno manifestiraju u materijalnom svijetu bezbrojni nematerijalni tokovi koji uključuju pravilnike i zakone, natječaje i žirije, birače i njihove predstavnike. Jednostavna i suzdržana, cijenom pristupačna, a koja pritom osigurava traženu kvalitetu u korištenju i održavanju. To znači armiranobetonsku konstrukciju, aluminijsku bravariju, lijevane podove u hodnicima, parket u vrtićkim i jasličkim jedinicama, jednostavan krov s hidroizolacijskom membranom i nasipom šljunka, vertikalne drvene brisoleje s vanjske strane savinute trake. Zanimljiv je detalj korištenja tzv. tartan poda, razvijenog za primjenu na vanjskim borlištima, na terasama, kao mekog prelaza između tvrdog poda u interijeru na livadu u vanjskom prostoru.
I u detalju kao u cjelini, arhitektura je umjetna stvar s prirodnim svojstvima.
Tekst: Kruno Ivanišin